Izgorjelost na poslu je često problem današnjice
U današnjem društvu koje potiče stalnu produktivnost, multitasking i visoka očekivanja, sve više ljudi doživljava stanje poznato kao izgarjelost (burn-out). Riječ je o kroničnom stresu povezanom s poslom, koji nije samo prolazna iscrpljenost, već duboko iscrpljivanje emocionalnih, fizičkih i mentalnih resursa. To ne nastaje preko noći već je posljedica dugotrajnog zanemarivanja vlastitih granica, preopterećenosti i nedostatka podrške.
Osobe koje pate od njega često dugo ignoriraju znakove, sve dok ne dođe do ozbiljnih posljedica po zdravlje i funkcioniranje. Prepoznati simptome izgorjelosti na vrijeme prvi je korak prema oporavku i uspostavi zdravijeg odnosa prema poslu i sebi. U tome može pomoći i razgovor s bliskim osobama ili stručnjacima, poput psihoterapeuta.
Emocionalna iscrpljenost i distanciranost
Kad se spominje izgorjelost, ono što se s tim pojmom povezuje je emocionalna iscrpljenost. Osoba osjeća da više nema snage emocionalno se uključiti u posao, kolege, pa ni vlastiti život. Pojavljuje se osjećaj praznine, tjeskobe, beznađa ili ravnodušnosti. Često se javlja i:
- Razdražljivost
- Manjak empatije prema drugima
- Iznenadni ispadi ljutnje
Osobe s burn-out sindromom postaju cinične i negativno nastrojene prema poslu koji su možda prije voljele. Povlače se u sebe i gube interes za aktivnosti koje su im nekad bile ugodne. Iako se to često prikriva osmijehom i profesionalnošću, unutarnji doživljaj je izrazito težak. Ovdje se već može razmotriti razgovor s psihoterapeutom kako bi se razjasnili uzroci i način izlaska iz krize.
Fizički simptomi izgorjelosti
Jedan od prvih znakova da se tijelo buni protiv kroničnog stresa su fizički simptomi izgorjelosti. Osobe koje pate od izgorjelosti često osjećaju stalni umor, čak i nakon dugog sna. Česte su glavobolje, bolovi u mišićima, vrtoglavice i problemi s probavom. Imunološki sustav postaje slabiji, pa osoba češće obolijeva od infekcija.
Mnogi doživljavaju i nesanicu, buđenje noću ili poteškoće sa spavanjem. Zanimljivo je da neki simptomi mogu djelovati poput somatskih bolesti, pa se osobe prvo obraćaju liječniku opće prakse, ne znajući da je izvor problema psihološki. Važno je obratiti pažnju na tijelo i njegove signale, jer fizička iscrpljenost često prethodi emocionalnom i mentalnom slomu.
Kognitivni simptomi i smanjena učinkovitost na poslu
Izgorjelost ne utječe samo na tijelo i emocije, već i na kognitivne funkcije. Osobe koje izgaraju često imaju poteškoće s koncentracijom, zaboravljaju jednostavne informacije, gube sposobnost planiranja i donošenja odluka. Pojavljuju se tzv. „magla u glavi“, osjećaj mentalne sporosti i zbunjenosti. Sve to dovodi do smanjene radne učinkovitosti, čime se krug dodatno zatvara: osoba vidi da ne postiže rezultate, osjeća krivnju, trudi se više, a time se još više iscrpljuje.
Kognitivne smetnje ne moraju nužno ukazivati na ozbiljnije neurološke probleme; ponekad su samo znak da je sustav pod dugotrajnim stresom i da mu je potreban odmor i podrška. Ipak, važno je biti upoznat s kognitivnim simptomima koje izgorjelost donosi, kako bismo ih mogli prepoznati i na vrijeme potražiti pomoć.
Promjene u ponašanju i odnosima
Izgorjelost ne pogađa samo osobu već i njezine odnose. Ponašanje se mijenja: osoba postaje povučena, izbjegava društvo, sve teže uspostavlja bliskost s drugima. Moguće je da češće dolazi do konflikata u obitelji, udaljavanja od prijatelja i gubitka interesa za društvene aktivnosti. Kod nekih se pojavljuju rizična ponašanja, kao što su pretjerana konzumacija alkohola, pušenje, kompulzivno jedenje ili pretjerani rad.
Sve to može biti pokušaj reguliranja emocionalne boli i bijega od stresa. Promjene u ponašanju često prvi primijete bližnji, ali osobe koje izgaraju nerijetko minimiziraju ozbiljnost stanja. Ipak, razgovor s osobom od povjerenja ili stručnjakom, poput psihoterapeuta, može pomoći u vraćanju ravnoteže tako da je važno potaknuti blisku osobu na traženje pomoći ukoliko primijetite ovakvu vrstu simptoma.
Psihoterapeut kao podrška u oporavku
Kada gore navedeni simptomi postanu izraženi i ometaju svakodnevno funkcioniranje, važno je potražiti stručnu pomoć. Psihoterapeut pruža siguran prostor u kojem osoba može istražiti uzroke raznih problema, vlastita očekivanja, unutarnje konflikte i obrasce ponašanja koji pridonose preopterećenju.
Kroz psihoterapiju se uče načini regulacije stresa, postavljanje granica, asertivna komunikacija i razvoj samopodrške. Neki oblici terapije, poput kognitivno-bihevioralne, pomažu u promjeni negativnih uvjerenja koja podupiru perfekcionizam i pretjerano davanje. Važno je naglasiti da psihoteraput ne nudi instant rješenja, ali pruža dugoročnu podršku i alate za prevenciju ponovnog izgaranja. Uloga psihoterapeuta nije samo popraviti ono što je slomljeno, već pomoći osobi da se osnaži i vrati sebi. Stoga ako imate bilo što od navedenih problema, svakako potražite pomoć psihoterapeuta.